Najstariji dokazi o istorijatu Banje Vrućice datiraju iz rimskog perioda, kod iskopa su pronađeni rimski novčići gdje su darivali lijek za zdravlje.

Pouzdani podaci o mogućnostima korišćenja ljekovite termomineralne vode Banje Vrućice su iz perioda austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini. Tada počinju prva naučna istraživanja kvaliteta mineralnih i termomineralnih voda Bosne i Hercegovine. Narod je znao, a prenosilo se i “s koljena na koljeno”, da je voda sa vrela pored potoka Grabovca (današnja lokacija Banje Vrućice), zdrava, da otklanja bolove, da podmlađuje, te su je koristili u domaćinstvu za piće i pripremu hljeba, a potom i za liječenje (banjanje, kiseljenje, kupanje).

Zabilježeno je da se banja zvala Mitrova banja, po Mitru Blagojeviću, jer se pričalo da se izliječio korišteći vodu banje.

Moderna istorija Banje Vrućice počinje poslije završetka Prvog svjetskog rata kada je banju 1919. godine otkupio šumarski inženjer Simo Krstić, koji je prije same izgradnje kapaciteta, angažovao vrsne strane stručnjake da obave istraživanja, analize i utvrde ljekovitost voda Banje Vrućice. Nakon završenih istraživanja, pristupilo se izgradnji objekata i uređenju banje prema savremenim evropskim mjerilima. Izgrađeno je moderno kupatilo sa dva bazena i šest, a potom još 14 kada, a 1928. godine otvoren je moderan hotel “Paviljon” sa 60 soba i oko 100 ležajeva. U neposrednoj blizini glavnog kupatila izgrađena je tzv. Mala seljačka banja sa bazenom veličine 3×7 metara i kabinama za presvalačenje. U desetogodišnjem periodu je izgrađen prelijep banjski kompleks, koji je po svemu bio evropski, kao i njegova okolina.

Sva dodatna istraživanja u narednim godinama su pokazivala da su vode Banje Vrućice ljekovite, da pomažu pri liječenju i rehabilitaciji različitih oboljenja. Koliki su značaj imale ove vode govori podatak da je Banja Vrućica državnim aktima Kraljevine 1926. i 1930. godine zaštićena i uvrštena u Registar banja Kraljevine Jugoslavije.

Nažalost, ovaj banjski kompleks je tokom Drugog svjetskog rata skoro u cjelini razoren.

Već 1946. godine prišlo se obnovi porušenih objekata i izgradnji novih. Zakonom o nacionalizaciji banja je oduzeta od ranijeg vlasnika Sime Krstića, te predata u opštenarodno, odnosno vlasništvo države sa novim nazivom Zemaljsko lječilište Banja Vrućica. U periodu od 1947. do 1964. godine izgrađeni su smještajni i ugostiteljski objekti: kupatilo i paviljon Hercegovina 1947, a nakon njega restoran Ozren i hotel Bosna, te hotel Dalmacija 1964. godine. U međuvremenu je izgrađena i Upravna zgrada i novi objekat Kiseljak za snabdijevanje mineralnom vodom. Pošto postojeći smještajni kapaciteti još uvijek nisu bili dovoljni za prihvat svih gostiju, 1968. je izgrađeno kamp naselje sa 11 vikend-kućica sa oko 55 ležajeva.

Trenutno najveći hotel Kardial izgrađen je i stavljen u funkciju 1976. godine, a zatim novi hotel Hercegovina 1989., te hotel Posavina 1991. godine.

Uporedo sa izgradnjom objekata radilo se i na obezbjeđivanju novih količina mineralne vode koja bi se koristila za liječenja. Najznačajnije radove na otvaranju novih bušotina obavio je 1971. godine Geološki zavod iz Ljubljane pod rukovodstvom prof.inženjera Josipa Baća iz Sarajeva. Od 5 bušotina sve su dale rezultate, ali je bušotina E sa 72 litra vode u sekundi bila zaista impresivna. Time je riješeno snabdijevanje mineralnom vodom za duži vremenski period, te je taj dan jedan od važnijih dana u istoriji Banje Vrućice.

Doprinos u razvoju Banje Vrućice i njenom izrastanju u vodeće banje u bivšoj Jugoslaviji, dali su i daju svi zaposleni. Posebno je značano spomenuti Iliju Zečara, Jocu Simića, te dr Miroslava Filipovića, koji su dužnost direktora Banje obavljali nešto duži vremenski period u razdoblju od 1947-1992. godine. Značajna su i imena ljudi koji su imali viziju o njenoj budućnosti i čije su ideje bile revolucionarne za vremena u kojima su ih nastojali provesti u djelo. To se posebno odnosi na dr Branka Čubrilovića, koji je u desetogodišnjem periodu u kojem je ordinirao u Banji Vrućici (1953-1963) unio niz novih metoda u liječenju. Tu je i Rasim Galijašević, idejni tvorac izgradnje hotela Kardial, te Hasan Jakupović, direktor hotela u izgradnji.

Naročita pažnja kompletiranju i poboljšanju zdravstvenih usluga u Banji Vrućici posvećena je 1947. nakon obnavljanja i podizanja novih smještajnih kapaciteta. Nabavljena je, za to vrijeme, savremena dijagnostička oprema: rendgen-aparat i laboratorija, otvorena je ambulanta, a stručni nadzor nad bolesnicima obavljali su ljekari Doma zdravlja iz Teslića. Podizanju nivoa zdravstvenih usluga doprinijela je izgradnja infrastrukture u banji: centralno grijanje i stalni dotok pijaće vode sa izvora obližnjih šuma. Da bi se produžilo korištenje banjskih kapaciteta i njihovo korišćenje tokom cijele godine, 1959. godine otvoreno je bolničko odjeljenje koje je imalo 50 ležajeva i bilo je prvo ovakve vrste u banjama tadašnje Jugoslavije. Najviše zasluge za to pripadaju dr Branku Čubriloviću koji je u svom desetogodišnjem radu na banji unio niz novih metoda liječenja, razradio Principe banjsko-klimatskog liječenja, na osnovu kojih je Savjet za zdravlje BiH izdao Uputstvo za rad bolničkog odjeljenja. Uloga dr Branka Čubrilovića u razvoju Banje je nemjerljiva. Iza njega su ostale razrađene metode liječenja, najsavremenije za to doba, a kao uspomena na čuvenog ljekara ostao je naziv i danas najpoznatijeg šetališta Banje Vrućice, Čubrin gaj.

Budući razvoj i potrebe banjskog lječilišta uslovio je dalji korak u njegovoj organizaciji: prerastanje u Specijalnu bolnicu za liječenje kardiovaskularnih oboljenja i rehabilitaciju (1966.), a spektar zdravstveno-rehabilitacionih usluga se sve više širi. U periodu do 1990. najistaknutije ime banje je dr Miroslav Filipović, prvi ljekar specijalista interne medicine i subspecijalista-kardiolog.

Odlukom Vlade 1993. godine Specijalna bolnica Banja Vrućica i Kardial d.o.o ujedinjeni su u jedinstveno preduzeće Zdravstveno-turistički centar Banja Vrućica, koje je privatizovano 2001. godine.

Termomineralna voda, kao najvažniji prirodni resurs, geografski položaj i klima, te uređeni kompleks i izgrađeni kapaciteti, kao i ljudski faktor, doprinijeli su da danas Banja pruža veoma širok spektar zdravstvenih i turističkih usluga. Zdravstveni programi, kongresni kapaciteti, sportsko-rekreativni sadržaji, wellness….pružaju bezbroj mogućnosti za odmor, zdravlje, uživanje u predivnom prirodnom okuženju. Stalni rast nivoa i kvaliteta usluga u korak sa svijetom, moto je na kome počiva ponuda usluga Banje. Topla ljudska riječ i osmijeh, specifični za ljude ovog podneblja, nezaobilazni su, što gosti Banje Vrućice umiju prepoznati, pa i oni koji dođu prvi put, postanu vjerni posjetioci ovog prelijepog i nesvakidašnjeg ambijenta.